Prema eIDAS regulativi (EU regulativa br. 910/2014), čuvanje potpisa i pečata je kvalifikovana usluga od povjerenja čiji je cilj da se dugoročno očuva pravna važnost i tehnička provjerljivost elektronskih potpisa i elektronskih pečata. Ova usluga podrazumijeva dugoročno arhiviranje elektronskih dokumenata sa potpisima i pečatima i obezbjeđuje da ti potpisi ostanu kripto-provjerljivi i pravno priznati i nakon 10, 20, pa i više od 50 godina. U originalnoj eIDAS regulativi (2014), servis za čuvanje je bio indirektno prepoznat u članu 34. U eIDAS 2.0 regulativi (2024), servisi za čuvanje su eksplicitno priznati kao kvalifikovane usluge od povjerenja (član 45i i 45j).
Smisao ovog servisa leži u činjenici da elektronski potpisi i pečati zavise od dvije stvari:
- digitalnih sertifikata koji imaju ograničen rok važenja,
- kriptografskih algoritama koji s vremenom mogu postati nesigurni.
Bez postojanja usluge kvalifikovanog čuvanja ne bi bilo moguće dokazati validnost starih potpisa i svi elektronski potpisani dokumenti bi nakon nekog vremena izgubili pravnu snagu.
Kako to izgleda u praksi? Pretpostavimo da imamo digitalni dokument koji je potpisan kvalifikovanim elektronskim potpisom 2020. godine. Nakon 10 ili 20 godina, tehnologija potpisa može postati zastarjela, a sertifikat koji je korišćen za potpis će postati nevalidan, jer mu je prošao vremenski rok važenja. Servis za kvalifikovano čuvanje osigurava da u oba navedena slučaja elektronski potpis ostane važeći i pravno validan.
Proces kvalifikovanog čuvanja počinje validacijom potpisa i stavljanjem kvalifikovanog elektronskog vremenskog žiga, čime se potvrđuje kada je potpis zaista napravljen. Nakon toga se dokument arhivira u bezbjednom digitalnom skladištu koje koristi snažne heš funkcije i kontrolisani pristup. Vremenom, kako se mijenjaju bezbjednosni standardi, dokument se redovno ponovo vremenski žigoše, čime se produžava verifikacioni lanac. Ako neki kriptografski algoritam postane ranjiv, potpisi se migriraju na nov, sigurniji algoritam, a stari ostaju dokazivo validni. Važno je naglasiti da ovakvo čuvanje omogućava verifikaciju potpisa čak i kada originalni sertifikat više nije važeći ili je povučen.
Glavne karakteristike ovog servisa su:
- Fokus servisa je na očuvanju pravne validnosti digitalnih dokaza tokom vremena.
- Osigurava da kvalifikovani elektronski potpisi/pečati/vremenski žigovi ostanu provjerljivi i pravno važeći, čak i nakon što kriptografski algoritmi zastare ili sertifikati isteknu.
- Ovu uslugu moraju da pružaju kvalifikovani pružaoci usluga od povjerenja (QTSP) u skladu sa eIDAS regulativom.
- Pružaoci ove usluge su podložni strogoj regulativi i pod nadzorom su nacionalnih nadzornih tijela.
- Dokumenti koji se u ovom sistemu čuvaju imaju pravnu snagu tokom cijelog perioda čuvanja.
Ova usluga je ključna u oblastima kao što su pravosuđe (gdje se čuvaju presude i elektronski dokazi), državna uprava (koja čuva digitalne odluke i ugovore), bankarstvo (gdje se arhiviraju digitalni ugovori o kreditima), zdravstvo (za čuvanje elektronskih zdravstvenih kartona), i poslovni sektor uopšte.
Prednosti kvalifikovanog čuvanja su višestruke. Ono osigurava pravnu sigurnost, jer potpisani dokumenti ostaju važeći; omogućava kriptografsku otpornost kroz migraciju na nove algoritme; usklađeno je sa eIDAS regulativom i evropskim standardima; ima prekograničnu pravnu vrednost u EU; i obezbjeđuje integritet podataka, jer svaki pokušaj izmjene može biti otkriven.
Kvalifikovano čuvanje potpisa i pečata predstavlja temelj za dugoročno pravno digitalno povjerenje. Omogućava da se potpisi na digitalnim dokumentima zadrže kao validni i vjerodostojni decenijama nakon njihovog nastanka, čime se otvara prostor za potpunu digitalizaciju poslovanja i eliminaciju potrebe za papirnom dokumentacijom.
Poređenje i koegzistencija servisa za čuvanje sa servisima elektronske arhive
Iako servisi za čuvanje podataka prema eIDAS regulativi i servisi elektronske arhive na prvi pogled mogu djelovati slično—jer se i jedni i drugi bave dugoročnim čuvanjem elektronskih podataka—oni su zapravo prilično različiti po svojoj svrsi, pravnim zahtjevima i funkcionalnostima.
Sistem elektronske arhive je opšti elektronski sistem za arhiviranje koji se koristi za čuvanje digitalnih dokumenata, bez obzira na to da li su elektronski potpisani.
Glavne karakteristike sistema elektronske arhive:
- Namijenjeni su za upravljanje digitalnim zapisima, a ne nužno za očuvanje pravne validnosti.
- Uključuju upravljanje metapodacima, indeksiranje, pretragu, kontrolu pristupa i revizijske tragove.
- Mogu, ali ne moraju biti u skladu sa pravnim/regulatornim standardima—zavisi od implementacije.
- Često se koriste za administrativne, poslovne, pravne i istorijske svrhe.
- Mogu biti sertifikovani po standardima kao što su:
- Model Requirements for the Management of Electronic Records,
- ISO 16175 (Information and Documentation—Principles and Functional Requirements)
- ISO 14721 (OAIS—Open Archival Information System),
ali nisu dio eIDAS-a kao kvalifikovani servis.
- Regulišu ih nacionalni zakoni o upravljanju dokumentima i zapisima (records management), javnoj upravi i transparentnosti, nacionalnim arhivama (državni arhivi) i istorijskom očuvanju.
- Tabelarni prikaz osnovnih razlika
2. Poređenje nekih scenarija u praksi
U nacionalnim digitalnim ekosistemima, servis za čuvanje elektronskih potpisa i pečata i servis elektronske arhive mogu da funkcionišu zajedno. Na konkretnom primjeru to može da izgleda na sljedeći način:
- Dokument se kreira i potpisuje kvalifikovanim elektronskim potpisom.
- Servis za čuvanje obezbjeđuje da potpis ostane važeći 10+ godina.
- Dokument i njegova evidencija (proof record) se pohranjuju u sistemu elektronske arhive.
- Sistem elektronske arhive pruža pristup i pretragu, a validnost se provjerava pozivanjem na servis za čuvanje.
Autor
Ognjen Tomović
PKI and Encryption Lead at LANACO
